29 February 2012

Da li su se dosetili Vlasi?



Rođen sam u Boru. Od malih nogu znam da u ovom gradu žive pripadnici mnogih nacionalnih manjina. Sa njima živimo, radimo, delimo radosti i tuge.
Od nacionalnih manjina, najviše ima Roma i Vlaha. Romi su, zahvaljujući svojoj slozi i jakim institucijama dobili svoja prava. Imaju svoje pismo, informisanje i obrazovanje na svom jeziku.
Što se Vlaha tiče, njihov jezik je, pre svega zahvaljujući činjenici da se ne uči u školama, polako počeo da nestaje. Ali, sveopšti trendovi u demokratizaciji društva su uslovili da se više radi i na poštovanju prava Vlaške nacije.
Tokom prethodnih godina i decenija, Vlasi su svoju kulturu, tradiciju i običaje čuvali kroz folklor  u KUD-ovima širom istočne Srbije. Imali su i svoje pesme, pevače, orkestre.
Neposredno posle rata 1948. godine u Zaječaru je počeo da izlazi list "Vorba noastra" na kome su vlasi mogli na svom jeziku da se informišu sa aktuelnim događajima u mestima u kojima žive. Taj list je štampan na latinici  i ćirilici sa pojedinim fontovima modifikovanim za potrebe vlaškog izgovora.

Međutim, poslednjih godina, osnivanjem Nacionalnog saveta Vlaha, počela je institucionalno uzdizanje i bolji tretman običaja, jezika i kulture. Takozvano "Vlaško pitanje" aktuelizovano je poslednjih dana činjenicom da je Rumunija bila uzdržana što se kandidature Srbije za ulazak u EU tiče. I to su obrazložili nerešenim Vlaškim pitanjem.

To ne treba da čudi. Jedan deo Vlaha tvrdi da su oni zapravo Rumuni i da trebaju da pišu i govore i uče književnim rumunskim jezikom. I upravo taj deo Vlaha, okupljen oko nekih političkih stranaka i NGO organizacija tesno sarađuje sa Rumunijom i njenim institucijama.
I u prošlosti, naročito tokom drugog svetskog rata, određeni fašistilčki kvislinzi iz ovog dela Srbije, predvođeni popom Suvejkom, hteli su da sve Vlahe podvedu pod Rumunsku jurisdikciju.

Iskreno, većina ljudi sa kojima ja komuniciram i sa kojima se družeim, a koji su Vlasi, ne žele da se izjasne kao Rumuni. Vole ovu zemlju, ovaj narod. Ne mrze ni Rumune.

Vlasi su dobri ljudi. Među njima ima i profesora, lekara, intelektualaca i ljudi mnogih drugih zanimanja. To su naše komšije, rođaci, prijatelji. I treba i dalje to da budu.

Politika, na žalost, uvek ume da pokvari dobre međuljudske odnose. Tako, ova tema je izazvala niz komentara na društvenim mrežama, u kojima se Vlasi prozivaju, vređaju i nipodaštavaju.
Ne želim to više da vidim. Ne može nekolicina ljudi sa lošim namerama da pokvari dugogodišnje priajteljstvo i poštovanje među ljudima, rođacima, porodicama.

Zaboravimo na mržnju, zaboravimo na podele. Status kandidata očekujem sa nestrpljenjem. To može doneti bolje sutra za sve nas. Jedna poslovica kaže: Samo da se Vlasi ne dosete. Neka se dosete. Oni koji sebe smatraju Rumunima, neka imaju sva prava. Oni koji sebe smatraju Vlasima, takođe. Neka se ne stide onoga što jesu. A pre svega jesu u većini dobri ljudi.

Buna lume, a toc sanatoš. (Dobri ljudi, puno zdravlja)... Valjda se to tako kaže.. :)


Budite mi dobro. Zaboravite na podele. Idemo zajedno kroz život. Zajedno smo jači.




12 February 2012

Zima i ljudske ćudi




Ovih dana u celoj Evropi je polarna zima i veliki sneg. Neko bi rekao da nas je sneg iznenadio u Februaru. Istina je da ja volim sneg. I to sam i na ovom blogu napisao u svojim ranijim tekstovima.

Elem, Vlada Srbije je proglasila vanrednu situaciju. Na svim nivoima vlasti formirani su štabovi za brzo delovanje u ovakvim slučajevima. Mnogi građani su se uključili u akciju čišćenja snega. Ne lezi vraže i energetrska situacija je teška. Apel stoji da se štedi struja i da se sve što nije neophodno isključi iz potrošnje.

Ove teme su preplavile internet forume i društvene mreže. Statusi na Facebooku se kreću od onih socijalno odgovornih, do politički angažovanih i pljuvačkih po svemu što asocira na vlast ili vladajuću koaliciju.
To se, u nekim slučajevima, i graniči sa granicom dobrog ukusa.

Pre nekoliko dana putem Facebooka ministar odbrane Dragan Šutanovac pozvao je sve da više štede struju. U komentarima na taj status, preovladavali su oni "pljuvački" koji su išli toliko daleko da je jedna dotična dama u naletu svoje inteligencije rekla da će ona namerno uključiti sve grejalice u kući jer joj "vlast krade struju i struje u Srbiji ima dovoljno".

Pre nekoliko dana, jedna visoko obrazovana osoba je opušteno izjavila da nema nameru da čisti sneg jer  nije završavala školu da bi čistila sneg.

Međutim, najveći biser među "biserima" ove zime je taj da jedna "brižna" majka bez trunke srama izjavila da neće više da ide po dete u obdanište jer neodgovorni vaspitači i osoblje obdaništa nisu očistili sneg sa prilazne staze obdaništu. Po dete već nekoliko dana odlazi komšinica koja je starija žena i koja svakako ne bi trebala da sebe izlaže ovakvim niskim temperaturama.

Šta je to sa ljudima? Među nama se uvukla neka mržnja, zavist, neodgovornost, sebičnost i malicioznost. Ipak je u  nekim slučajevima tačna ona narodna: Ne pada sneg da prekrije breg, već da svaka zverka pokaže svoj trag.

Zima treba da bude vreme zimskih radosti, sankanja, skijanja, praznika, solidarnosti. Nejlepše je kada zimi čujete dečiju graju iz parka koja nas podseća na vreme kada smo i mi bili deca i kada smo se igrali, skijali i sankali u obližnjem parku.

Što se štednje struje tiče, ne štedite zbog vlasti ili zbog EPS-a, već štedite zbog sebe. Na kraju meseca će vam sigurno stići manji račun za utrošenu električnu energiju i novac ćete mnogo bolje i pametnije utrošiti. Mislite o tome.

Zima, zima, e pa šta je, ako je zima nije lav,
zima, zima, pa nekaje, ne boji se ko je zdrav :))))