29 July 2013

Rođendanski post



Danas mi je rođendan. Meni dan kao i svaki drugi, ali obeležen druženjem sa rodbinom i dragim ljudima. Kada sam bio mali, svašta sam želeo za poklon, maštao o velikom vozu na baterije, koga mi je, konačno, za 4. rođendan i poklonila kuma. Kada sam malo porastao, maštao sam o automobilima, zanimljivim transformers igračkama.

Ali su onda došle lude 1990. Tada je bilo puno maštanja u mojoj, još uvek, dečijoj glavi. Ali je malo toga moglo da se ostvari. Oko mene se dešavao rat, genocid, patnje nedužnih i tužne sudbine prognanih. A ja sam i dalje živeo u svom svetu mašte, maštao i tražio od roditelja da mi kupe poklon za rođendan. I bilo je poklona. Kada sam napunio 18 godina, postao punoletan, onda sam maštao o kompjuteru, koga sam i dobio za svoj 19. rođendan.

A onda je usledio jedan turbulentan period u mom životu, gde sam proslavio rođendan onako usput, s nogu, u nekom kafiću i više neformalno. Poslednjih godina opet sam se vratio obeležavanju ovog dana sa dragim i plemenitim ljudima, koji su tu uvek kad ti zatrebaju.

Želim i maštam i dalje, ali sam realan u svojim željama. Poklon ne mora biti materijalna stvar. U današnje vreme pravi poklon je nečije poštovanje, poverenje i prijateljstvo.
U mnogim delovima sveta postoje ljudi kojima je jedina rođendanska želja da budu slobodni, milionima bolesnih je jedina rođendanska želja da ozdrave, milionima napuštene dece je rođendanska želja da pronađu svoje roditelje.

Ali one se teško ostvaruju u današnjem surovom svetu.

Za moj rođendan želim da sva deca budu zdrava, da se za svako dete koje je bolesno pronađe način izlečenja, da svako dete u domu za decu bez roditelja nađe put ka ljudima koji će im biti nova porodica. Onima koji su raseljeni, želim da se što pre vrate u svoje domove, želim da nema više gladne dece, da i ljudima sa smetnjama u razvoju bude olakšan život i rad, da svako dobije svoju šansu da radi i da se poštuju osnovna ljudska prava svakog ljudskog bića.

Jer toliko je želja, a tako je malo dobre volje i spremnosti potrebno da se većina od njih ispuni.

Drago mi je što sam ovaj dan proveo u društvu dobrih ljudi. Hvala što postojite, dragi moji. Poseban pozdrav za sve moje FB prijatelje i prijateljice koji su mi čestitali rođendan. I vi ste mnogo doprineli lepoti ovog dana. :)


17 July 2013

Ko je kriv?



Ko je kriv?

Srce Tijane Ognjanović zauvek je prestalo da kuca. Toliko je bilo nade da će preživeti, da će se na njeno dečije lice ponovo vratiti osmeh.

Ali, ipak ne. Neko je tu pomrsio račune. Da li je trebalo ranije reagovati? Pitanja se roje, a odgovora nema.
Svi smo se uključili da pomognemo, slali smo SMS poruke, objavljivali su svi mediji pozive za pomoć, mnoge humanitarne akcije su pokrenute za pomoć maloj Tijani. Ali to nije bilo dovoljno.

Gde je tu bilo ministarstvo zdravlja, da reaguje što pre, da pruži pomoć? Gde je famozni Republički fond za zdravstveno osiguranje?

Opet postavljam pitanja, a odgovori će sami doći... Ja ću se pobrinuti da dođu....

Spavaj anđele, mirno spavaj, tamo negde čuvaj naše osmehe. Počivaj u miru.