12 November 2012

Posle nekog vremena


Evo mene opet. Dugo nisam bio ovde, ali sam ipak, s vremena na vreme posećivao stranicu... Jednostavno, poslovne, privatne i obaveze druge vrste nisu mi dale da se posvetim malo više svom blogu.

Dosta sam putovao, pomalo maštao, više upoznavao, a nešto i praštao... Da, zanimljivo, misli mi se rimuju... Ne propratih ni izbore, ni formiranje nove vlade, ni raznorazne gafove naših političara.

Takođe, pripremio sam i putopise sa mojih putovanja u Grčku, Bugarsku i ponovo Austriju.

Upoznao sam i neke divne ljude u Beču. Više o tome narednih dana.

Do tada, bacite malo pogled na moje ranije postove... Ponosim se njima i stojim iza toga što sam napisao i danas...

E, da, uskoro ću objaviti i par nastavaka mog romana "Paket zaboravljene ljubavi". Nekako se moj povratak na ovaj blog poklopio sa kišnim jesenjim danima. Eto, vratio sam se s' kišom...


31 March 2012

Zapisi iz Beča

Prolazi polako još jedan mart. Za neke je bio uspešan, obeležen lepim uspesima na privatnom ili poslovnom planu. Nekima je bio u znaku loših događaja i žele da ga što pre zaborave. Ja ću ovaj mart celog života pamtiti. Početkom ovog meseca sam, po prvi put, posetio Beč. Divan grad, pun tradicije, istorije, kulture i znamenitosti. Grad koji živi od turizma i za turiste. Grad koji na svakom koraku priča neku svoju priču, gde se prepliću prošlost i sadašnjost, a u svakom momentu nastaje budućnost.

U Beč sam otišao sa turističkom agencijom "Aster" iz Bora. Puno je lepih mesta koja treba obići. Ja bih preporučio dvorac Hofburg, nezaobilazni Šenbrun, Dunavski toranj, sa koga se pruža divan pogled na Dunav i sam grad Beč, dvorac Belvedere u kome su izložena dela poznatog austrijskog umetnika Gustava Klimta.

Što se tiče nekih tips&tricks za Beč, ja ću ovde izneti nekoliko. Kafa u kafićima košta od 2 do 5 evra, čuvene Mocart kugle koštaju od 3 do 20 evra što naravno zavisi od pakovanja. Prevoz javnim prevozom, bilo da koristite metro ili autobuse, košta 1.80 evra u jednom pravcu, ali se može kupiti dnevna, nedeljna, pa čak i mesečna karta čija je cena jako povoljna. Svakako, ne možete da budete u Beču, a da ne probate čuvenu Bečku šniclu, čija je cena od 5 pa do 20 evra, što isto zavisi gde je kupujete. Najjeftinija je na kioscima i prodavnicama brze hrane. Ne propustite probati Šaher tortu, a ako želite šoping, posetite tržne centre "Lidl", "Hofer", "SCS" i "IKEA". Ova dva poslednja nalaze se u blizini hotela "Piramida" u kome smo odseli. U ovim tržnim centrima uvek možete naći akcijske cene i puno drugih pogodnosti. A o kvlaitetu proizvoda da i ne govorim.

Inače, planiram ponovo da posetim Beč, i to u vreme čuvenih Božićnih vašara, tamo negde početkom decembra. I na kraju jedno znam: Kada hoću da malo izađem iz stvarnosti, mislim o nekim dalekim mestima, dalekim kulturama i ljudima... Tada znam da je vreme da se putuje... Evo malo lepih fotografija.




















A dok gledate slike, slušajte malo lepe muzike...


04 March 2012

Na vratima Evropske unije



Konačno se i to desilo. Početak marta ove godine ostaće upamćen po tome da je naša lepa Srbija dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. I u mojim ranijim postovima sam svima koji čitaju moj blog kazao da sam veliki pristalica evropskih integracija naše zemlje. I verujte mi, jako sam srećan zbog toga.

Status kandidata će svakako povećati ugled naše Srbije u svetu, što će naravno usloviti dolazak novih investicija, otvaranje novih radnih mesta i konačno, bolji standard za svakog našeg građanina i građanku.

Neke zemnlje imaju ovaj status dugi niz godina, pa ih domaći evroskeptici poput DSS-a i raznih pronacionalističkih organizacija navode kao primer u prilog činjenici da Srbija nikada neće ući u EU.
Kako god. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje i stav. Ne mogu nikome braniti da ima stav kakav ima, ali mi i dalje smeta kada neko, bez elementarnog znanja i informisanosti priča o nekim temama i o EU koju uopšte ne poznaje.

Evropska unija se upoznaje putovanjem. Zatim, ima puno emisija, sajtova i drugih izvora informacija o EU. Još jedan glupi izgovor evroskeptika je taj da i njihovi rođaci koji gastarbajutuju u nekim zemljama unije kažu da se tamo teško živi i da nikakvu korist nemaju od EU. Pa ako je toliko teško u EU i kada su tolike patriJote, neka dođu u Srbiju da žive i rade, a ne da nam iz "trule" EU sole pamet i glume velike rodoljube.

Naravno, status kandidata na označava kraj, nego početak. Početak primene standarda, upoznavanja sa prednostima, donošenje i pre svega poštovanje evropske pravne regulative. Jeste da je naš parlament usvojio veliki broj zakona koji su usklađeni sa regulativom EU, ali šta nam to vredi. Lično mislim da će velika prepreka Srbiji na putu ka punopravnom članstvu u EU biti visok stepen korupcije i velika birokratija, kao i ne baš sjajna socijalna karta zemlje.

Ali, krenulli smo pravim putem i nema nazad. Naši političari, oni koji se zalažu za evropske integracije, treba da zasuču rukave i da rade pravi posao. Treba da rade na konačnom dobijanju datuma za početak pregovora.

Naši mediji treba u svoje programske šeme da uvrste što više emisija koje govore o životu u EU, o usvajanju standarda u tim zemljama i o poštovanju pravne regulative i poredka u Uniji.

Dragi moji, počnite još od sada. Evo opet nekoliko sajtova o EU:

Sajt Evopske unije: www.europa.eu

Delegacija EU u Srbiji: www.europa.rs

Izvor informacija o EU: www.euinfo.rs



I za kraj, himna Evrope - Oda radosti. Radujte se i sledite pravu budućnost. Srećan nam status kandidata.


29 February 2012

Da li su se dosetili Vlasi?



Rođen sam u Boru. Od malih nogu znam da u ovom gradu žive pripadnici mnogih nacionalnih manjina. Sa njima živimo, radimo, delimo radosti i tuge.
Od nacionalnih manjina, najviše ima Roma i Vlaha. Romi su, zahvaljujući svojoj slozi i jakim institucijama dobili svoja prava. Imaju svoje pismo, informisanje i obrazovanje na svom jeziku.
Što se Vlaha tiče, njihov jezik je, pre svega zahvaljujući činjenici da se ne uči u školama, polako počeo da nestaje. Ali, sveopšti trendovi u demokratizaciji društva su uslovili da se više radi i na poštovanju prava Vlaške nacije.
Tokom prethodnih godina i decenija, Vlasi su svoju kulturu, tradiciju i običaje čuvali kroz folklor  u KUD-ovima širom istočne Srbije. Imali su i svoje pesme, pevače, orkestre.
Neposredno posle rata 1948. godine u Zaječaru je počeo da izlazi list "Vorba noastra" na kome su vlasi mogli na svom jeziku da se informišu sa aktuelnim događajima u mestima u kojima žive. Taj list je štampan na latinici  i ćirilici sa pojedinim fontovima modifikovanim za potrebe vlaškog izgovora.

Međutim, poslednjih godina, osnivanjem Nacionalnog saveta Vlaha, počela je institucionalno uzdizanje i bolji tretman običaja, jezika i kulture. Takozvano "Vlaško pitanje" aktuelizovano je poslednjih dana činjenicom da je Rumunija bila uzdržana što se kandidature Srbije za ulazak u EU tiče. I to su obrazložili nerešenim Vlaškim pitanjem.

To ne treba da čudi. Jedan deo Vlaha tvrdi da su oni zapravo Rumuni i da trebaju da pišu i govore i uče književnim rumunskim jezikom. I upravo taj deo Vlaha, okupljen oko nekih političkih stranaka i NGO organizacija tesno sarađuje sa Rumunijom i njenim institucijama.
I u prošlosti, naročito tokom drugog svetskog rata, određeni fašistilčki kvislinzi iz ovog dela Srbije, predvođeni popom Suvejkom, hteli su da sve Vlahe podvedu pod Rumunsku jurisdikciju.

Iskreno, većina ljudi sa kojima ja komuniciram i sa kojima se družeim, a koji su Vlasi, ne žele da se izjasne kao Rumuni. Vole ovu zemlju, ovaj narod. Ne mrze ni Rumune.

Vlasi su dobri ljudi. Među njima ima i profesora, lekara, intelektualaca i ljudi mnogih drugih zanimanja. To su naše komšije, rođaci, prijatelji. I treba i dalje to da budu.

Politika, na žalost, uvek ume da pokvari dobre međuljudske odnose. Tako, ova tema je izazvala niz komentara na društvenim mrežama, u kojima se Vlasi prozivaju, vređaju i nipodaštavaju.
Ne želim to više da vidim. Ne može nekolicina ljudi sa lošim namerama da pokvari dugogodišnje priajteljstvo i poštovanje među ljudima, rođacima, porodicama.

Zaboravimo na mržnju, zaboravimo na podele. Status kandidata očekujem sa nestrpljenjem. To može doneti bolje sutra za sve nas. Jedna poslovica kaže: Samo da se Vlasi ne dosete. Neka se dosete. Oni koji sebe smatraju Rumunima, neka imaju sva prava. Oni koji sebe smatraju Vlasima, takođe. Neka se ne stide onoga što jesu. A pre svega jesu u većini dobri ljudi.

Buna lume, a toc sanatoš. (Dobri ljudi, puno zdravlja)... Valjda se to tako kaže.. :)


Budite mi dobro. Zaboravite na podele. Idemo zajedno kroz život. Zajedno smo jači.




12 February 2012

Zima i ljudske ćudi




Ovih dana u celoj Evropi je polarna zima i veliki sneg. Neko bi rekao da nas je sneg iznenadio u Februaru. Istina je da ja volim sneg. I to sam i na ovom blogu napisao u svojim ranijim tekstovima.

Elem, Vlada Srbije je proglasila vanrednu situaciju. Na svim nivoima vlasti formirani su štabovi za brzo delovanje u ovakvim slučajevima. Mnogi građani su se uključili u akciju čišćenja snega. Ne lezi vraže i energetrska situacija je teška. Apel stoji da se štedi struja i da se sve što nije neophodno isključi iz potrošnje.

Ove teme su preplavile internet forume i društvene mreže. Statusi na Facebooku se kreću od onih socijalno odgovornih, do politički angažovanih i pljuvačkih po svemu što asocira na vlast ili vladajuću koaliciju.
To se, u nekim slučajevima, i graniči sa granicom dobrog ukusa.

Pre nekoliko dana putem Facebooka ministar odbrane Dragan Šutanovac pozvao je sve da više štede struju. U komentarima na taj status, preovladavali su oni "pljuvački" koji su išli toliko daleko da je jedna dotična dama u naletu svoje inteligencije rekla da će ona namerno uključiti sve grejalice u kući jer joj "vlast krade struju i struje u Srbiji ima dovoljno".

Pre nekoliko dana, jedna visoko obrazovana osoba je opušteno izjavila da nema nameru da čisti sneg jer  nije završavala školu da bi čistila sneg.

Međutim, najveći biser među "biserima" ove zime je taj da jedna "brižna" majka bez trunke srama izjavila da neće više da ide po dete u obdanište jer neodgovorni vaspitači i osoblje obdaništa nisu očistili sneg sa prilazne staze obdaništu. Po dete već nekoliko dana odlazi komšinica koja je starija žena i koja svakako ne bi trebala da sebe izlaže ovakvim niskim temperaturama.

Šta je to sa ljudima? Među nama se uvukla neka mržnja, zavist, neodgovornost, sebičnost i malicioznost. Ipak je u  nekim slučajevima tačna ona narodna: Ne pada sneg da prekrije breg, već da svaka zverka pokaže svoj trag.

Zima treba da bude vreme zimskih radosti, sankanja, skijanja, praznika, solidarnosti. Nejlepše je kada zimi čujete dečiju graju iz parka koja nas podseća na vreme kada smo i mi bili deca i kada smo se igrali, skijali i sankali u obližnjem parku.

Što se štednje struje tiče, ne štedite zbog vlasti ili zbog EPS-a, već štedite zbog sebe. Na kraju meseca će vam sigurno stići manji račun za utrošenu električnu energiju i novac ćete mnogo bolje i pametnije utrošiti. Mislite o tome.

Zima, zima, e pa šta je, ako je zima nije lav,
zima, zima, pa nekaje, ne boji se ko je zdrav :))))



24 January 2012

BITNO u Knjaževcu


Borska internet organizacija – BITNO je večeras u Knjaževcu održala seriju predavanja pod nazivom “BITNO na internetu”. Inače, cilj ovog projekta je edukacija građana svih uzrasta za korišćenje interneta kao i najpopularnijih servisa na internetu kao što su Facebook, Twitter, blogovi itd. Predavači su bili članovi BITNO organizacije.

Zoran Milojević, profesor informatike iz Bora,  govorio je o korisnicima interneta, Suzana Janaćković Živković je govorila o blogovima, njihovom nastanku i razvoju, a Igor Mitrović, predsednik organizacije BITNO, pričao je o Facebook-u. Poetioci predavanja su od Đorđa Staniševskog mogli da čuju više o Twitter-u, a Vladimir Stanković, u IT svetu poznat pod nadimkom Deda Bor, inače direktor osnovne škole Đura Jakšić u Krivelju, govorio je o još jednoj bitnoj stavki u internet komunikaciji i internet postojanju, a to je šta raditi, a šta ne raditi na internetu. Takođe, u njegovom predavanju bilo je reči o bezbednosti na internetu, što je, mora se prizanti, jedna od najbitnijih tema u raspravama najvećih imena i brendova na internet tržištu.
Ovo predavanje je održano u gornjoj sali knjaževačkog Doma kulture od 18 časova.
Ulaz za sve posetioce je bio slobodan.

Međutim, ova poslednja činjenica nije mnogo zainteresovala Knjaževčane da u što većem broju posete ovo predavanje. Sve pohvale idu nekolicini pojedinaca, kao i kolegama iz kablovske TV Knjaževac info, koji su medijski propratili ovo predavanje. 


Ovakva predavanja su do sada održana u Blacu, Kladovu i Ćupriji, a nakon Knjaževca prvo naredno predavanje biće održano u Varvarinu.


Slike ipak govore više od reči:














15 January 2012

Jedan dan u ZOO vrtu

Bor je od 15. Januara bogatiji za tri nova stanara. U ZOO vrt su stigla dva majmuna i jedan krokodil.

Majmuni su stigli iz Afrike. Pripadaju vrsti Eritrocebus patas, a pripadnici te vrste su jedni od najbržih majmuna na svetu. Većinu života provode na tlu i jako retko se mogu videti na drveću, jedino ako im na tlu preti opasnost. Prosečan životni vek ove vrte majmuna je 20 godina. Slike govore više od reči:















Što se krokodila tiče, ovaj primerak je ženka Nilskog afričkog krokodila. Prosečni životni vek ovih krokodila je od 60 do 70 godina. Krokodil je dopremljen u specijalnoj drvenoj kutiji. Evo kako je izgledalo njegovo dopremanje.













Evo još nekoliko fotkica od danas:








Evo kako izgleda jedan drugi ZOO vrt.