31 October 2013

Zli duhovi u nama


Veliki broj ljudi u svetu večeras obeležava Halloween, ili u prevodu Noć veštica. Mnoga deca oblače se u horor kostime i idu od kuće do kuće kako bi sakupila što više slatkiša i kolača.
Ovaj dan me uvek podseti na ideju da duhovi verovatno postoje i da se oni kriju u nama samima. Naravno, ovaj tekst neće biti o nekim nestvarnim bićima koja su deo različitih verovanja kod ljudi, ali biće zapravo o nama samima.
Svako ima svoj karakter, koji je odraz njegove duše i njegovog stanja duha. Mnogi ljudi su, pod uticajem raznih nedaća koje su nas snašle postali jako pokvareni i zli. Iz njih su se iselili "dobri duhovi", a u njihovim dušama sada caruje zlo. Puni su neke negativne energije i svakodnevno pokazuju da uopšte nemaju ni skrupula ni mere.
Njihovi "zli duhovi" često čine nepravdu, mešaju se u tuđe živote, izmišljaju, bezočno lažu i čine razna druga nedela.
Puno je tih zlih duhova. Svuda se mogu naći. Politika, estrada, zdravstvo, policija čak i neke prodavačice u marketima svakodnevno pokazuju svoju zlobu prema mušterijama.
Zle duhove možemo lako prepoznati. Po veštačkom osmehu, namrgođenom licu, zajedljivim komentarima, ogovaranjima, raznim smicalicama i preprekama koje žele da postave na naš životni put. Takvih je danas na svakom koraku. Treba biti obazriv, pametan, promućuran i ne dozvoliti da ti duhovi ovladaju nama samima. Jer oni se lako usele u nas. Uvek negde u delu naše duše poostoji neki tamni kraj, gde te zlice mogu doći i isterati ono dobro iz nas.
Zato, protiv takvih duša postoje razni vidovi zaštite.
Naoružajmo se ljubavlju, maskirajmo naše lice osmehom, vedrinom, razumevanjem i tolerancijom. Stvorimo u srcu mesta za dobrotu i dobre ljude, neka iz našeg pogleda sija vedrina. To će oterati zlobu od nas, jer zli duhovi ne vole svetlost koja sija iz dobrih ljudi. Pomirite se sa nekim sa kim ste se odavno posvađali, kažite onu magičnu reč "izvini", koja otvara mnoga vrata i vraća mir među ljude.
Ovo veče deca se maskiraju da oteraju neke zle duhove i veštice. Zato se i mi svi naoružajmo dobrotom i plemenitošću i oterajmo zle duhove od nas. Neka od ove večeri osmeh zavlada.
Ako je ovaj moj tekst podstakao bar jednu osobu da istera te loše misli i loše navike iz sebe, onda je moja misija uspešna.
Hvala za čitanje. Na kraju jedna lepa pesma :)
Uživajte.
P.


20 October 2013

Gde je nestao optimizam?



Sve je manje osmeha i pozitivnog stava kod ljudi. Pritisnuti svakodnevnim ekonomskim problemima, trkom za što većom zaradom, nevozom zbog često nebitnih stvari, zaboravili smo na male stvari koje nas čine srećnim.

Zato nam je i optimizam na niskom nivou.

Ja jesam optimista. Često me ljudi sa kojima komuniciram pitaju: Odakle tebi taj optimizam?
Jednostavno, ne dam da zapadnem u apatiju, da kukam zbog stvari koje ne mogu da promenim, nego se trudim da u svoj život unesem nove boje, da upoznajem nove horizonte i nove ljude. Male stvari mene čine srećnim. Srećan sam kada popijem kafu sa dragim osobama, kada prošetam kroz obližnji park, kad pročitam neku lepu knjigu, pogledam neki film ili slušam neku dobru pesmu.

Deo mog optimizma su i putovanja koja predstavljaju pravo duhovno i mentalno osveženje u ovo suludo i čudno vreme. O mnogim mojim putovanjima sam puno pisao i na ovom blogu, tako da ne bih sada da se ponavljam. Mnogi mi kažu da i za putovanja treba puno para, ali možete da otputujete i do obližnjeg grada za jako male pare, da se dobro provedete i obogatite svoj duh i proširite vidike.

Zanimljivo je to kako pesimisti lako nađu izgovor da ne poboljšaju svoj život. Uvek im je neko dugi kriv, a ne vide da su sami krivi za stanje u kome se nalaze. Njihovi vidici su mali, ograničeni samo na sebe i na svoju tragediju. Odbijaju, a mnogi i ne žele da im bude bolje jer celog života kukaju.

Volim da pomažem ljudima, pomoći ću i pesimistima. Optimizam je jedna energija koja se širi među ljudima, to je i način razmišljanja, stav i ideja boljeg života.

Zato, započnite da živite svoj život na bolji način. Počnite, učinite dobru stvar. Pozovite dragu osobu, izađite u šetnju, odite u neki lep prostor gde ćete popiti kafu. Unesite malo boje u svoj život. :)

Trudite se da na plemenit način dostignete više i bolje i život će vam uvek biti lep.


13 October 2013

"Farma" nema alternativu!

Da, kao što sam i napisao u naslovu. Farma nema alternativu. Na žalost.

Sa svakim početkom nove sezone nekog rijaliti show-a u Srbiji javi se veliki broj ljudi na forumima i internet sajtovima koji pozivaju na zabranu rijaliti programa jer oni guše kulturu i zaglupljuju narod. Čak neki kažu da sama država mora da uđe u borbu protiv poplave rijaliti programa, od kojih neki imaju zaista degutantne sadržaje.

A da li se neko zapitao da li "Farma" ima alternativu? Mislio sam na onu alternativu programa na drugim TV stanicama.

Svakako, "Farma" ima alternativu u realnom životu. Svako, ko ne voli rijaliti programe, može da izađe u šetnju sa dragom osobom, da popije kafu na najboljim drugom ili drugaricom u nekom kafiću ili da ode u bioskop (u onim gradovima u kojima još ima bioskopa). Može i da ode do biblioteke i da uzme da pročita neku dobru knjigu, da poseti neku stalnu postavku ili gostujuću izložbu u nekom muzeju.

Možda je alternativa u tome da, ako ne želite izlazak, pogledate neki dobar film ili slušate neku muziku koja opušta sva čula.

Da se vratimo na pitanje: Da li "Farma" ima alternativu na drugim TV stanicama?

Odgovor je lak: skoro i da nema. I opet kažem: Na žalost!!!

Medijski javni servis Srbije, koji treba da bude lider u produkciji takozvanih "nekomercijalnih" sadržaja, u koje spadaju i emisije iz kulture, vodi trku za gledanost sa komercijalnim TV stanicama. Na prvom kanalu idu reprize, vesti i TV Dnevnik, a tu su i sportski prenosi u "prime time" terminima.

Drugi kanal, koji je rezervisan za baš te neke sadržaje iz oblasti umetnosti i kulture, pušta te sadržaje u pauzama skupštinskih prenosa ili ih pušta jako kasno, kada većina ljudi kreće na spavanje. Zašto je tako? Zašto država ne reaguje kada je u pitanju javni servis? A moram priznati da i građani imaju ignorantski odnos prema RTS-u.

Prvo, država je ta koja će finansirati javne servise RTS i RTV do kraja 2015. godine i ona ne treba da utiče na uređivačku politiku tih medija, ali ti mediji treba da se mnogo odgovornije postave i da emituju sadržaje koji će im opravdati naziv "javni servis" i da prestanu da se utrkuju sa komercijalnim televizijama oko rejtinga gledanosti nekih emisija.

Drugo, gledaoci su delimično u pravu kada kažu da neće da plaćaju pretplatu jer se na RTS-u daju samo reprize i da nema sadržaja koje njih zanimaju. Ali, hajde da postavimo ovako stvari. Da li bi bilo emisija "Kocka, kocka, kockica", "Metla bez drške" ili "Kolariću paniću" da nisu naše majke, očevi, bake, deke i tetke plaćali pretplatu na vreme. Ne ne bi bilo tih emisija koje su sastavni deo našeg detinjstva.

Zato će, najverovatnije, od 2016. ponovo biti uvedena pretplata, da budemo bar odgovorni prema deci i budućim generacijama, da bi imali i oni šta da gledaju. Zbog toga treba postojati takav način finansiranja.

A treba i komercijalne televizije da pokažu dobru volju da bar 3% njihovog TV programa posvete nekim nekomercijalnim programima iz oblasti kulture, nauke i umetnosti. Važno je početi.

A ko ne voli "Farmu" neka promeni kanal. Daljinski upravljač je najdemokratskija stvar na svetu.

Do narednog posta, veliki pozdrav.

P.

I za kraj jedna lepa pesma....




08 October 2013

Sećanje na detinjstvo...


Sećanja su uvek deo nas. U njima, ponekad, nalazimo snagu da nastavimo dalje i da budemo jaki da izdržimo iskušenja koja nas očekuju.
Rodio sam se u poslednoj deceniji postojanja stare Jugoslavije. Detinjstvo mi je bilo obeleženo lepim igračkama, zanimljivim slikovnicama i u predškolskom dobu zanimljivim knjigama. Jedna od njih je upravo na slici iznad.
Odgovori na mnoga moja pitanja bili su smešteni između korica ove knjige. Lepo objašnjeno, prilagođeno dečijem uzrastu i moderno za ono doba. Još uvek je u mom ormanu i ponekad je prelistam, čisto da se podsetim na te lepe dane.

Kao i svako dete u to doba, odrastao sam i uz razne igre u obližnjem parkiću. Tu su bile školice, klikeri, žmurke i šuge.
Imali smo jedno zdravo detinjstvo.

Voleo sa Čokolino, Plazmu, Fructalove sokove...
Ali i imao sam omiljene crtane i TV junake uz koje sam odrastao. Ranije su deca mnogo više bila poštovana od strane urednika televizije. U vreme mog detinjstva još uvek su u ponudi bila dva tv kanala, a kada sam napunio 7 godina pojavio se i treći kanal. I to je bilo to.
Ali i na samo toliko kanala deca su imala više sadržaja, crtanih filmova i emisija. Kao mali jako sam voleo da gledam Duška Dugouška, Patka Daču, Porodicu Šalabajzerić, Generalovu radnju, Poručnika Draguljčeta.
Jako su me zabavljale avanture Diznijevih junaka u čuvenoj "Mikijevoj radionici".

Ovom prilikom ću napraviti mali multimedijalni vremeplov. Ovo su neki od mojih omiljenih crtaća iz doba detinjstva:




Da, to su ti crtani filmovi našeg detinjstva. Ali, pored njih tu su i razne TV emisije. Svako se seća dečijih TV serija: "Kocka, kocka, kockica", "Priče iz Nepričave", "Metla bez drške", "Neven". Meni je ostala upečatljiva Milena Dravić, po ulozi u seriji "Metla bez drške" igrala komšinicu Dušicu koja je puno volela šnenokle. A i ja sam ih voleo, a volim ih i danas :)






A uspavljivao me je i stari lav iz kratke dečije emisije "Laku noć, deco". Ta emisija je uspavljivala milione dece, činila im je detinjstvo zabavnim, punim magije i lepote. Glasove lutkama pozajmljivali su naši poznati glumci Danica Maksimović, Dragan Laković, Đuza Stojiljković, Ljubiša Bačić, Tatjana Lukjanova i drugi. Lepe priče iz čarobne šume u kojoj životinje uče decu pravim vrednostima. I na kraju spavanjac.


Voleo sam i knjige. Bajke iz svih kraja sveta. Omiljena dečija spisateljica bila mi je Astrid Lindgren. "Pipi Duga čarapa", "Mio min mio" i ostala dela ove spisateljice bila su nerazdvojni deo mog detinjstva. Naravno i Dr. Seus "Kako je Grinč ukrao Božić".




Bilo je to bezbrižno detinjstvo, puno eurokrema, "Galeb" čokolade i ostalih malih čarobnih dečijih stvari. Vratite se malo u detinjstvo i setite se šta treba da znači drugarstvo. Zajedno smo i lepši i jači.




Do narednog posta, pozdravljam vas.

P.