31 December 2014

Srce, želje i nadanja...



Odlazi stara, a dolazi nova. Godina.

Tokom 2014. bilo je puno događaja. Bilo je suza, smeha, dobrote, pakosti, ljubavi, mržnje. Nekako nas i priroda iskušavala. Valjda joj je dosadilo da je tako, bez imalo svesti i savesti, uništavamo, pa je rešila da nas bar opomene da to ne činimo više. Ali, nekima i te opomene ne vrede.

Neko je ćutao, neko glasno pričao, neko u sebi zadržavao, a neko je pisao. Ima i onih koji su pevali. Nekako mi se čini da neki godinama pevaju istu pesmu, a da ne vide da je ta pesma ljudima dosadila.

Lepe stvari iz 2014. godine ću pamtiti. Istina, poslovne obaveze su mi ograničavale priliku za putovanja, ali i u godini na izmaku bilo je destinacija koje sam obilazio. Upoznao sam nekoliko sjajnih ljudi. Ovu godinu ću pamtiti i po početku jednog prijateljstva sa sjajnom osobom koja ima svoje JA i koja, kao i svaki Blizanac u horoskopu, zna kako treba i šta treba raditi i kako napredovati u karijeri.

Ovu godinu ću pamtiti i po lepom ostrvu Tasos, ali i po tome da sam pomagao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija, tokom poplava.

U 2015. godini želim da obiđem što više destinacija, da posetim ljude kojima obećavam odavno da ću doći kod njih i da i dalje napredujem u karijeri. Nova godina biće prekretnica za mene u mnogim oblastima. Planovi su tu, geografske karte su tu, neki načelni dogovori napravljeni još u ovoj, staroj, godini.

Želim svima vama koji čitate ove moje misli, da vam 2015. godina bude godina zdravlja, sreće, osmeha, pogleda, nežnih dodira i uzvraćene ljubavi. Svima želim to što želim i sebi.

Samo neka nada ostane u ljudima. I želja da ispune svoje ciljeve. I ništa više...

SREĆNA NOVA 2015. GODINA!!!


Počnite pesmom i ovu 2015.


29 November 2014

Sećanje na Jugoslaviju


Da, danas je dan Jugoslavije, zemlje koje više nema. Nekada su pioniri oblačili kape i marame, zaklinjući se drugu Titu, predsedniku koga su na sve četiri strane sveta uvažavali.
Na ovaj dan se pravio praznični ručak, a hiljade svinja su pretvarane u čvarke, kobasice i druge delikatese. Svečani dan, koji je najavljivao kraj tekuće i pripreme za doček nove, bolje godine...

Kažu, bili smo zemlja iza gvozdene zavese, ali nam ništa nije falilo.
Živeli smo u zemlji koja je imala Vegetu, Franckovu kavu, Fant začine, Di-go kvasac, Cedevitu, delikatese od Gavrilovića, Yuhor gotova jela, crvene kisoke u kojima smo kupovali kifle sa viršlom, prelivene senfom. To je bio ukus koji se pamti i koga više nema.
Domaćice su učile prve kulinarske korake iz velikog i malog kuvara, a u mnogim domovima i danas se čuvaju knjižice sa Vegetinim receptima i kutije od kafe i Vegete služe za odlaganje nekih drugih namirnica...


Da, bili smo komunistička zemlja, ali uvek u toku sa muzičkim svetskim trendovima. Prvenstveno, zahvaljujući "Jugoton" pločama i kazetama. One su donosile nove, aktuelne zvukove svetskog i domaćeg mejnstrim pop-rok pravca. I to "pucketanje" ploče na gramofonu i danas pamtim i ponekad, uključim gramofon i slušam hitove iz velike Juge. Jer se svi sećamo reklame "Nova ploča, nova ploča"...


Ipak, nijedan Dan republike, niti doček nove godine nije mogao da se zamisli bez TV šoua Lepe Brene i njenog pratećeg orkestra "Slatki greh". Sex simbol osamdesetih, rado viđena ličnost u mnogim ormanima i na zidovima automenahičarskih radnji, žena institucija. Lepa Brena je pokušala da popuni prazninu koja je nastala nakon smrti druga Josipa Broza Tita. Bila je Brena "nacionale", voleli su je svi "od Vardara pa do Triglava", a ne samo Jugosloveni, već i Bugari, Rumuni, Albanci... Ona je pevala Jugoslaviji, volela Jugoslaviju i Jugoslavija je nju volela...


Jugoslavija je imala jaku privredu, razvijenu proizvodnu industriju. Proizvodili su se kvalitetni televizori, kuhinjski aparati, bela tehnika. Slovenačka firma "Gorenje" proizvela je davne 1964. godine veš mašinu koja i dan danas radi u mnogim domovima. Dok ove današnje mašine za pranje rublja jedva da potraju 5 godina....


Sa malih  i velikih ekrana su nas uveseljavali Čkalja, Mija, Mića i Aćim. Važne vesti iz zemlje i sveta donosili su u naše domove Mića Orlović, Draga Jonaš, Dušanka Kalanj, a uveseljavali nas u nedeljnom popdnevu Dunja Lango, Minimaks, Saša Zelepugin i Oliver Mlakar. Osamdesete je obeležila serija koja je pratila zgode i nezgode porodica Popadić, Lukšić, Ciganović... "Bolji život" je dosta asocirao na potrebe ljudi u tadašnjoj Jugi, izmorenih raznim stabilizacijama i devalvacijama. Nedeljom ih je čekao "Bolji život", pa su bar tih sat vremena mogli da zaborave na "svakdnevicu jedne naše porodice", kako su najavljivali radio seriju "Jovanovići" na Radio Beogradu. Par nedelja nakon emitovanja poslednje epizode serije  "Bolji život", nestala je velika Juga... Slučajnost? Ili ne?


Da, ta naša čudesna Jugoslavija. Sa toliko prirodnih lepota, planina, jezera, prelepog Jadranskog mora.... Deca su učilao njoj iz raznih knjiga i enciklopedija. Bila je to zemlja izobilja, sreće i nadanja.






Onda je sve to nestalo. Ali ratovi nisu mogli da izbrišu sećanje na lepotu jednog doba, život socijalističkog izobilja i nisu mogli da ugase nadu da ćemo opet živeti srećno i ponovo zajedno.... U nekoj novoj Evropi....

Za kraj, pesma uz koju i ja, ponekad, zaplačem i zbog koje se naježim.... Sećajte se Jugoslavije. Nek nam živi sećanje na nju!


30 September 2014

Devojka sa smaragdnog ostrva


Građani Srbije vole da letuju u Grčkoj. Prema statistikama i ovog leta Grčka je bila destinacija broj jedan kada je u pitanju prosečan srpski turista. Najtraženije destinacije u Grčkoj su, po tradiciji, Olimpska regija, poluostrvo Halkidiki, a sve više naših ljudi odlučuje se za letovanje na nekom od mnogobrojnih prelepih grčkih ostrva.

Moj izbor ovog leta bilo je ostrvo Tasos. Lepote plaža, šuma, tradicije i morskih dubina sam samo delimično upoznao. Ostalo ću, nadam se, obići narednih godina. O mojim utiscima sa Tasosa više u narednom postu.

Na ovom lepom ostrvu sam upoznao Anu Nikolić, poznatiju kao Nikana. Devojka poreklom iz Vladičinog Hana, godinama prisutna na smaragdnom ostrvu.
Ana, sa svojim timom, već nekoliko godina uspešno promoviše turističku, gastronomsku i šoping ponudu Tasosa, kroz svoj blog, a sada i sajt NIKANA.GR.
Počela je slučajno, došavši kao turistkinja na ovo ostrvo pre desetak godina. Čim je ugledala ovo ostrvo, znala je da će se  tu ponovo vratiti. Tako je i bilo.
Godinu dana nakon prvog dolaska, ponovo je došla, ali ovoga puta kao predstavnica jedne turističke agencije iz Beograda. Došla i ostala.
Profesionalno se turizmom bavi sedam godina, a od pre četiri godine drži agenciju u centru Potosa, na južnom delu Tasosa. U ovoj agenciji svi zainteresovani mogu dobiti sve potrebne informacije vezane za Tasos, mogu rezervisati i pronaći adekvatan smeštaj, a svako ko preko ove agencije pronađe smeštaj na Tasosu, ima mogućnost da iskoristi kartice za popust u prodavnicama tradicionalnih proizvoda, kafeima, tavernama i popuste na ukusne girose. Verujte, isplati se.
Pored Ane, u ovoj agenciji rade i sjajne devojke Ana Kostić, Iva Milić i Nataša Milojević, koje sam imao priliku da upoznam.

Srdačan pristup, ljubaznost i lepota komunikacije. Sve su to odlike savršenog pristupa u ovoj agenciji.
Ovo nije PR tekst.
Ovo je samo moj utisak o Ani Nikolić i njenoj sjajnoj ekipi.
Sezona je završena. Ana polako sređuje utiske od ove sezone i priprema narednu. Od leta 2015. u ponudi će biti Kavala i Sitonija, tj. drugi prst Halkidikija.

Do tada, tu su fotografije da nas sećaju.

Do naredne godine, kada će nas Ana, devojka sa smaragdnog ostrva, i njen tim ponovo voditi u sve tajne prelepih destinacija na obali Egejskog mora.







P.S. Kliknite na sajt NIKANA.GR ... Možda vas, već sada, tamo čeka neka lepa ponuda...

I na kraju, par kadrova iz ove agencije... (u pitanju je "sirov materijal")

A i reportaža sa Tasosa je u pripremi... :)



28 September 2014

Ljubav je u vazduhu


Drage posetiteljke i dragi posetioci ovog bloga, dugo nisam bio ovde. Poslednji put sam se oglasio nakon odlične manifestacije "WebDan 2014".

U međuvremenu dosta toga se desilo i u mom životu, ali i u ovoj našoj surovoj stvarnosti. Ceo region u maju su pogodile poplave. Svi su se podigli na noge, medijska mašinerija je svakodnevno 24 sata dnevno bila u nekim puplavljenim područjima. U nekima nije. Slučajno ili namerno, neću da komentarišem. Neka im to služi na čast. Ali poenta je da smo se ujedinili, da smo zajedničkim snagama uspeli da pobedimo. Ja sam svoj skromni doprinos dao angažovanjem u lokalnom Crvenom krstu. Ljubav prema bližnjem svom nas je ujedinila i podstakla da ponovo pokažemo duboko sakrivenu humanost i solidarnost. Ljubav je tih dana bila u vazduhu.

Onda je došlo leto, varljivo. Puno kiše, oblačnog vremena i naoblačenih ljudskih duša. Ljubav je pobegla iz vazduha, ali je ipak ostala tu negde, u nekim dobrim ljudima.

Ljubitelji sportova uživali su u svetskim prvenstvima u fudbalu i košarci. Nole je opet prvi, a vaterpolisti su opet prvi u Evropi.
A političari, ko političari. Uvek imaju svoje teme i dileme. I neke odluke zbog kojih se većini naroda diže kosa na glavi. Ali, ipak mere štednje su neophodne. Ne rekoše samo odakle da štedimo.
Ipak, mere štednje ne treba da utiču na otvaranje novih vidika, upoznavanje novih destinacija i zanimljivih ljudi.

Lično, u moj život je ušlo nekoliko zanimljivih osoba, koje su mi za kratko vreme postale jako drage. Godišnji odmor sam proveo na prelepom ostrvu Tasos, a putopis sa ovog ostrva očekujte za 10-ak dana.
Turbulentno vreme je iza nas. Ja nisam odustao od svojih poslovnih i privatnih planova. A ljubav iz mene nikada i nije izašla.

Drago mi je da se ljubav u vazduhu ponovo oseća. Pa kada je tako, neka delić vaše ljubavi bude dat onim polavljenim ljudima u opštinama Majdanpek, Negotin i Kladovo. Naše malo njima će značiti puno.
Neka ljubav pobedi. Uvek i svuda. Neka ljubav leti u vazduhu, kao ovi galebovi na fotografiji iznad. A oni koji u ime ljubavi seju mržnju, njima ni onaj u koga veruju ne može pomoći.

P.S. Jedan SMS na 1003 je samo mali korak ka velikom delu. Hvala.





15 April 2014

WebDan - Zato što sam ponosan na moje Borane


Tog vikenda, 12. i 13. aprila Bor je bio nekako lepši, zanimljiviji i šareniji, nego što je to uobičajeno. Na ulicama veliki broj mladih, ali i onih malo starijih. Svi žure ka centru grada. Sreo sam i prijatelje iz susednog Zaječara. Stali su kolima, kod "Maxi" diskonta i pitaju:
-Druže, gde je Muzička škola  u Boru?


Da, nakon tog pitanja mi je postalo jasno gde su ti mladi ljudi išli. I zbog čega je Bor tog vikenda tako posebno lep. Jednostavno rečeno, išli su na WebDan konferenciju, mesto i događaj koji je tog vikenda Boru dao posebnu draž i vedrinu. Žurili su  ti mladi ljudi da upiju nova saznanja, upoznaju druge pametne i obrazovane ljude i da se, jednostavno rečeno, druže sa pozitivnim ljudima.
Prvog dana konferencije, sjajni Emanuel Blagonić je govorrio o tome kako biti zadovoljan, a ujedno i kvalitetan web dizajner. Moj imenjak Predrag Milićević govorio je o dodiru brenda, a sjajne blogerke Dragana Pušica, Ivana Bogdanović i Marija Živlak govorile su o nekim malim stvarima koje čoveka čie srećnim.
Uvaženi kolega Vitomir Ognjanović govorio je o svom čedu - porrtalu "Južne vesti" i o tome kako se jedan portal može pozicionirati na tržištu, a da ostane pravi i objektivan u svom izveštavanju.

Zatim je usledila WebNoć. Odlična žurka, divni ljudi, predivan ambijent hotela "Jezero" na Borskom jezeru. Za dobre vibracije i odličnu atmosferu bio je zadužen Medicine band iz Zaječara, a sa fotografija se vidi da su se i neki posetioci konferencije latili mikrofona i oduševili sve u sali (Jelena Kandić, prim.aut.).













Drugog dana konferencije, fenomenalna Zombijana Bones pričala  je o svom crtanju tvittera, pozitivnim stavovima i kreativnosti. Oduševila me je priča Marka Mudrinića iz Netokracije, koji je govorio o temi koja mene jako interesuje. To je web novinarstvo. On je govorio o tome, kako da dostignemo kvalitet i da se kvalitetom pravilno pozicioniramo na tržištu inforrmacija. Marko Radonjić je pričao o putu do uspeha kompanije Nordeus i o fenomenalnoj igri Top Eleven.
Sva ta predavanja su bila začinjena aromom ljubitelja  kafe, slatkoćom Bambi proizvoda, fenomenalnim internetom Orion telekoma i predivnim akcijama firme AdriaHost. :)










A bilo je i nas kojima je struja, zbog kratkog veka baterije, bila neophodna, pa smo tražili prvu slobodnu produžnu kablu :D



Sve u svemu, lep događaj za Bor i ovaj deo Srbije. Naredne godine treba biti još bolji, a to nije lak zadatak. Samo napred, ekipo iz MWEB-a. :D



31 March 2014

Televizija po meri normalnih ljudi


Ko danas pita običnog TV gledaoca u Srbiji za mišljenje? Oni su konzumenti svega onog što im se servira. I sam radim na jednoj lokalnoj televiziji i znam kako neke stvari funkcionišu. Takođe znam da mnoge televizije liče jedna na drugu. Neke su postale "radio koji se gleda", a neke i ne mare puno za neki estetski i vizuelni identitet.
Svakako da se poštuje zakon tržišta i da se, pre svega, gleda ekonomska strana poslovanja jedne TV kuće. I tu za kvalitet ima jako malo mesta... Ili možda ni malo...
Ali, da li možemo bar pokušati da napravimo televiziju koja će kvalitetom zarađivati novac. Možda zvuči kao utopija, ali treba pokušati. Treba okupiti ljude koji su kvalitetni, imaju zanimljive ideje i mogu publici da ponude nešto novo ili možda nešto staro, a u novom izdanju.
Lično bih voleo da neko otvori televiziju sa koje će mi Maja Nikolić (ex Japundža) poželeti dobro jutro. Na toj televiziji bi Aleksandra Ranković bila glodur informativnog programa, jer znam da bi ona napravila realan, kvalitetan i gledljiv informativni program. Voleo bih na toj novoj televiziji da ponovo Jagodu Beko i njene "Kućne majstorije", Dragana Gulića i njegove "Bau Bau" greške, a da milioni dece u Srbiji svakog vikenda uživa uz Branka Kockicu ili fenomenalne "Fore i fazone" nenadmašnog Raše Popova, a takođe uz neke lepe crtane filmove. Aleksandar Filipović je odličan izbor za zabavni program
Na toj televiziji bi bilo mesta i za nauku, fenomenalne obrazovno-sportske emisije, a takođe i za običnog čoveka i njegove životne priče.
Zar je tako teško u Srbiji napraviti dobru, a komercijalnu televiziju?
Mislim da nije puno teško. Samo treba okupiti pravi tim ljudi na jednom mestu... Treba pozvati ljude koji znaju, cene i vole ovaj kreativni posao.
Ideja ima, samo treba imati volje. A i para će se naći. Takva jedna televizija bi imala gledanost... A kada je dobra gledanost, i marketing bolje radi... Mislite o tome... 
A za kraj da se malo vratim u detinjstvo...


26 March 2014

Zašto treba doći na WebDan 2014.?



WebDan ponovo u Boru. U mom prošlogodišnjem tekstu o manifestaciji WebDan 2013. pisao sam o sjajnoj ekipi borskih blogera koji su sa puno elana napravili prvu manifestaciju o kojoj se pričalo i čulo kako u Srbiji, tako i širom regiona. Mnogi kažu da je, nakon prve, najteže napraviti drugu, uneti u nju neke novitete, da ne bude čista repriza premijere.
Miloš Petrović, Damir Petkovski, Milan Stojković, Marko Aleksić i Miloš Avramović najavljuju još veću manifestaciju, još više predavača. Ovogodišnji WebDan traje dva dana, 12. i 13. aprila.
Uvaženi studenti, srednjoškolci, ali i svi vi koji želite da naučite kako da zaradite putem interneta, ovo je prava prilika za vas.
Neke teme i mene zanimaju, pa ću ja pažljivo pratiti priču o online novinarstvu. A tu će biti još i priče o tome kako pokrenuti uspešnu IT kompaniju, kako uspešno savladati Windows i Android programiranje. Ljubiteljima hrane preporučujem i priču food blogerke Dragane Pušice.
Neću vam sve otkrivati. Posetite sajt www.webdan.rs, lepo se registrujte i dobrodošli u Bor, u prelepu salu muzičke škole.
A za smeštaj ne brinite. Tu je prelepi Hotel "Jezero" na Borskom jezeru.
Na WebDan treba doći da osetite dobru energiju predavača i organizatora, naučite nove stvari, upoznate nove ljude, učinite nešto lepo u svom životu. Možda se na ovoj manifestaciji rodi neka nova ideja za sopstveni biznis, uspostavi neka nova saradnja... a možda se desi i neka nova ljubav. Sve je moguće.
Od ekipe koja organizuje manifestaciju možete uvek da očekujete neko iznenađenje jer je njima u krvi da budu najbolji.
Zato mi je drago što ću i ove godine, kroz moj blog i rad na televiziji podržati celu ovu priči i što ću opet biti sa sjanim ljudima.

Dobrodošli na WebDan 2014.

Na kraju nekoliko fotkica sa prošlogodišnje manifestacije...









A, naravno, najjači samo opstaju...