31 October 2011

Noć veštica na domaći način





Večeras je Noć veštica. Iako mnogi smatraju da je to izmišljotina dekadentnog zapada, ili katolički praznik, to je pre svega dobar način za zaradu proizvođača slatkiša i kreatora maski. 


Inače, reč “Halloween” vuče poreklo iz engleskog izraza “All Hollows Eve”, noći uoči prvonovembarskog katoličkog verskog praznika “Dan Svih Svetih”. 


U petom veku pre nove ere, u keltskoj Irskoj leto se zvanično završavalo 31-og oktobra, i tada se slavio  praznik koji je bio poznat pod nazivom Samhain, tj, keltska nova godina. Legenda tvrdi da se na taj dan okupljaju duhovi sviju umrlih tokom prethodne godine, i da traže tela koja bi mogli nastanjivati tokom iduće godine. Kelti su verovali da je duhovima to jedini način da nastave zagrobni život i da, samo u toj noći, prirodni zakoni vremena i prostora nakratko posustaju, dopuštajući svetu mrtvih da se izmeša sa svetom živih.


Ipak, živi ljudi nisu baš bili oduševljeni idejom da im tela poseduju mrtvaci. Zato bi u noći 31-og oktobra gasili sve vatre, u nameri da kuće učine hladnim i negostoljubivim, maskirali se i glasno paradirali komšilukom, ne bi li tako odvratili duhove od namere da zaposednu živa tela.


I od tada potiče tradicija "proslave" ovog praznika.


I kod nas se poslednjih godina dosta obeležava ovaj praznik. Deca crtaju razne crteže, prave se svetleće maske od bundeva i organizuju se razni maskenbali.






Ipak, ako se osvrnem na neke ljude i pojave. moram da priznam da posmatrajući njihove moralne i druge nakazne vrednosti, ne bi me čudilo da i mi Srbijanci, uvedemo po jednu Noć veštica svakog meseca, čisto da bi stvorili nešto zanimljivo u svetu. Možda po broju "veštica" u "veštaca" u moralnom smislu, uđemo i u Ginisovu knjigu rekorda. 


:) 


Zato, bez brige, ipak postoje dobre i zle veštice, a vi se potrudite da se družite samo sa onim dobrim "vešticama", a sa onim drugima... Pa možda im padne neka kuća na glavu, poput one zle veštice iz "Čarobnjaka iz Oza".


I lep provod i u ovoj Noći veštica.




A može i ova:



26 October 2011

Zaludni onanisti i propali blogeri



Ovaj tekst obajvljujem u znak solidarnosti sa jednom koleginicom čije ime neću ovde napisati jer hoću da sačuvam njenu privatnost.

Pre nekoliko dana, dok sam surfovao po netu dobio sam skype poziv od svoje koleginice koju puno cenim i poštujem, a pre svega puno gotivim i volim. Zapala je u problem jer su joj hakovali Facebook profil i nije mogla da obavlja uobičajenu komunikaciju i prepisku sa ljudima koji su joj bili FB prijatelji, a sa kojima je uglavnom imala poslovnu komunikaciju.

Zvučala je jako uznemireno i potreseno. Da zlo bude veće, neke ljude je neki "haker" već obavestio o prekidu saradnje. Tačno je sve učinjeno sa namerom da joj se učini direktna šteta.

Kontaktirao sam neke ljude i preporučio joj da se njima obrati i vidi šta može da uradi. Srećom, nisu joj hakovali mail pa je te iste večeri uspela da povrati profil.

Ali to nije bio kraj njenim mukama. Isvesni Dragan G. je počeo da joj ostavlja komentare i na profilu i na njenom blogu koji je dosta čitan i posećen. Komentari su bili odraz primitivizma, prostote i vulgarnosti.

Dotična osoba joj se unazad nedeljam nabacivala i nudila joj da se upoznaju i da započnu "romansu" kako je stajalo u komentarima. Ukoliko to ne prihvati, on bi mogao svuda na internetu da napiše neke stvari o njoj.

Čak joj je napisao da joj je on upao na profil.

Srećom, pa je stvar pre nekoliko dana prijavljena nadležnim organima, i vinovnik je uhvaćen. Reč je o psihički poremećenoj osobi kome moja koleginica nije prva žrtva.

Pitam se ovom prilikom dokle će takve osobe u ovoj zemlji moći slobodno da koriste sve privilegije savremenog života i da donose nevolje i probleme drugim ljudima.

Dokle će takve ljigave persone, krijući se u svojim ćumezima od soba, često bazdeći na duvan i na znoj, onanišući pred nečijom slikom, da pišu sve i svašta i da takvim natpisima ugrožavaju ljude koji im ništa nažao nisu učinili.

Definitivno treba institucije bolje da rade da se ovakve stvari ne bi više dešavale. Treba zaštititi ljudski i moralni integritet svake osobe od ovakvih situacija. To je bar nešto osnovno u ovom ludilu koje nas je snašlp.

Zajedno smo jači i trebamo se udružiti protiv ovakvih pojava. Mislite o tome...


Valjda će nas čekati bolje sutra. Za ljubav, iskrenost i prave ljude ipak treba imati dušu...




23 October 2011

Kolika je granica ljudske gluposti?




Često sebi postavljam ovo pitanje.

Vrlo često se, zbog prirode posla, susrećem sa ljudima i pojavama zbog kojih sebi postavljam ovo pitanje. Neki ljudi zaista misle da su ljudi izgubili razum i da se mogu igrati intelektom jednog razumnog i poštenog čoveka. Pojedini mediji prednjače da u tome da zovu kvazi stručnjake, kvazi političare koji prodaju gledaocima maglu, zvezdanu prašinu, glume proroke, čudotvorce i adekvatne osobe da reše određeni problem.

I ja radim u medijima, i borim se da takvih ljudi i pojava bude što manje. Ipak treba poštovati ljude i njihov intelekt.

Ljudi kolektivno veruju u mitove, u neku svetlu prošlost, a ne gledaju svoju sadašnjost, niti misle o budućnosti. Neko ne želi da pogleda sebe u ogledalu. Možda se plaši da neće ništa videti.

Treba pogledati realnosti u oči. Videti kakvo je stanje na terenu, reći ljudima ISTINU, pa ma kakva da je ona bila. Možda istina boli, ali rana će vremenom zarasti. Ali kolektivno otrežnjenje je potrebno zarad bolje budućnosti. Mislite o tome i počnite od svoje kuće. Ja sam počeo.

Idem da kažem komšinici istinu da mi je više dosadilo da skoro svake večeri slušam njene rasprave sa njenom ćerkom. Počnite i vi od nekog malog problema. Videćete, biće Vam lakše.

Sada je vreme za "obračun" sa komšinicom, a nakon toga me čeka šolja tople nes kafe... Moje omiljene....


P.S. Kada vidite neke ljude ili pojave da vređaju vašu inteligenciju, zaobiđite ih. Možda im razum dođe iz zadnjice u glavu i možda će uvideti svoju prazninu.


Za kraj jedna pesma:


20 October 2011

Koliko poznajemo naša potrošačka prava?





Sigurno ste se bezbroj puta našli u situaciji da reklamirate robu ili uslugu čijim kvalitetom niste bili zadovoljni. Pogotovo ako je robi istekao rok ili ste uzeli neki proizvod koji je od fabrike do prodavnice, zbog načina transporta i tretiranja, stigao da se pokvari.

I kada ste reklamirali sigurno ste u velikom broju slučajeva naišli na odgovoro prodavca da oni ili ne primaju reklamacije ili kažu da vam neće vratiti novac, već za taj iznos koji ste dali za reklamirani proizvod morate uzeti neku drugu robu....

I meni se to puno puta desilo.

U savremenom svetu i ova oblast je uređena zakonima koji definišu prava i obaveze svakog pojedinca u potrošačkom društvu. Nedavno je i kod nas usvojen zakon o zaštiti potrošača, kog u celini možete pročitati na adresi:

http://www.retailserbia.com/20080313112/zakoni-i-propisi/srbija-zakon-zastita-potrosaca.html

U velikom broju slučajeva kupci su ti koji su obmanuti: Zakon to jasno definiše:


Pod obmanjujućim poslovanjem, u smislu ovog zakona, smatra se poslovanje trgovca kojim navodi potrošača da donese ekonomsku odluku koju inače ne bi doneo, tako što mu daje netačna obaveštenja ili na drugi način dovodi ili preti da dovede prosečnog potrošača u zabludu u pogledu:
1)    postojanja ili prirode proizvoda;
2)    osnovnih obeležja proizvoda koja se odnose na dostupnost, prednosti, rizike, način izrade, upotrebu, dodatke koji prate proizvod, pomoć koja se potrošačima pruža posle prodaje i postupanje po njihovim pritužbama, način i datum proizvodnje ili pružanja usluge, isporuku, podobnost za upotrebu, način upotrebe, količinu, specifikaciju, državu proizvodnje i državu porekla žiga, očekivane rezultate upotrebe ili rezultate sprovedenih testova ili provera;
3)    obaveza trgovca i obima obaveza, razloga za određeno tržišno postupanje i njegove prirode, označavanja ili ukazivanja na lice koje posredno ili neposredno podržava ili preporučuje trgovca ili proizvod;
4)    cene ili načina na koji je obračunata ili postojanja određenih pogodnosti u pogledu cene;
5)    potrebe za servisiranjem, delovima, zamenom ili popravkom;
6)    položaja, osobina ili prava trgovca ili njegovog zastupnika koji se odnose na njihov identitet ili imovinu, kvalifikacije i status, svojinskih i prava intelektualne svojine kojima raspolažu, nagrada ili priznanja koja su primili;
7)    prava potrošača, uključujući pravo na zamenu stvari ili vraćanje novca ili rizika kojima može da bude izložen.
Obmanjujuće poslovanje obuhvata i stvaranje opšteg utiska kojim se prosečni potrošač navodi da donese ekonomsku odluku koju inače ne bi doneo, bez obzira na tačnost obaveštenja koja su mu data.
Obmanjujuće poslovanje postoji ako trgovac, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, navodi ili preti da navede prosečnog potrošača da donese ekonomsku odluku koju inače ne bi doneo, tako što:
1)    oglašava proizvod, uključujući upoređujuće oglašavanje i time otežava razlikovanje proizvoda od drugih proizvoda, žigova, naziva drugih proizvoda ili oznake konkurenta;
2)    krši odredbe kodeksa ponašanja kojem je pristupio.


Da li se prepoznajete u nekoj od ovih situacija?

Statistike kažu da veliki broj građana ne poznaje svoja osnovna potrošačka prava. Takođe, veliki broj trgovaca izbegava da da garanciju i izda fiskalni račun za izvršenu uslugu ili prodatu robu.

Iz potrošačkih organizacija kažu da treba uvek tražiti fiskalni račun i insistirati na garantnom listu. Jer su upravo najveća kršenja potrošačkih prava prilikom kupovine malih kućnih aparata, bele tehnike, računata ili audio i video opreme.



Moj savet je da što bolje proučite zakon o zaštiti potrošača pre nego što krenete u neke naredne kupovine.

Jer u današnje vreme puno je prevaranata. Na žalost...

Evo i priloga TV B92 koji obrađuje temu: Na šta se sve žale potrošači.


09 October 2011

EU: Za ili protiv?



Mnoge polemike od 2000 pa do danas vode se oko Evropske unije. Broj ljudi koji u Srbiji podržavaju integracije u EU i koji su protiv iz godine u godinu se menja.

Pojedini političari pričaju pozitivno ovoj temi, a da nikada nisu ni kročili tamo. Isto tako i protivnici izlažu svoje stavove, a da nikada nisu ni videli kako se živi u EU.

Zato ljudi, putujte, uštedite malo novca, odite do Austrije, Mađarske, Rumunije, ali i do Rumunije i Bugarske.
Jeste da je trenutna kriza u ekonomiji i vezana za evro, ali EU je sistem vrednosti, sistem standarda, uređene ulice, odgovorna socijalna politika, korupcija na najnižem nivou... (Ako izuzmemo Rumuniju i Bugarsku).





Hoću da se i u Srbiji poštuju standardi, da budu zaštićeni potrošači, da se vodi odgovornija socijalna politika, da budu zaštićena sva prava čoveka i građanina.
Hoću da je sve standardizovano, da znam šta kupujem, da ukoliko ostanem bez posla, mogu da računam na adekvatnu socijalnu zaštitu, da mogu da računam na mirnu budućnost svoje i budućih generacija.

Uvek sam bio za EU i biću i dalje.

Smatram da je najbolja budućnost jedne zemlje poput Srbije da postane članica EU...

Smatram da je vreme da počnemo živeti punim plućima, a da prošlost ostavimo iza nas...

Neka političari čuju glas razuma jednog naroda, neka vide mogućnosti zemlje, neka se ostave nerealne politike iz prošlosti.

Nadam se da će za nekoliko godina karta Unije izgledati ovako